Podvodno snimanje


O podvodnoj fotografiji

Da bi se postigli dobri rezultati u podvodnoj fotografiji, potrebno je predznanje o temeljnoj „kopnenoj“ fotografiji. Ekspozicija, otvor zaslona, dubinska oštrina, objektivi, bljeskalice, temperaturni raspon, osjetljivost, izoštravanje, samo su neki od izraza koji definiraju taj pojam. Nakon svladavanja osnova, lakše je zaroniti u podvodnu fotografiju, koja po svojim posebnostima zaslužuje daljnje učenje i vježbu.

Podvodna fotografija posebna je kombinacija lova i umjetnosti, pa je samim tim uz znanje o fotografiji potrebno i znanje o biljnom i životinjskom svijetu podmorja, njegovim osobinama, ponašanju vrsta, ali i trenutku kad taj dio slike podmorja ovjekovječujemo kroz dobru fotografiju.

Priroda je bijeloga svjetla da njegov vidljivi spektar vidimo u rasponu od infracrvene, crvene, narančaste, žute, zelene, plave, ljubičaste pa do ultraljubičaste, a koje mi vidimo kao boje. Primarne su boje: crvena, žuta i plava i njihovim miješanjem dobivamo ostale boje. Zbog veće gustoće vode od zraka i efekta maske, loma svjetla (refrakcije) u vodi, objekt snimanja se čini bližim i većim za 1/3. Vidljivost u Jadranskome moru je i do 60 metara. S dodatkom refleksije svjetla od vodene površine, značajno se smanjuje prodor svjetla u odnosu na dubinu (na dubini od 100 metra vidljivost je 1%!). To probijanje svjetla ovisi i o dobu dana (najjači je prolazak svjetla kad sunce pada okomito, a to je u podne). Tako se i boje gube povećanjem dubine, počevši od crvene od 3 do 5 metara i redom: narančaste, žute i zelene. Preko 30 metara ostaje samo plava, a predmeti postaju tamnosivi ili ako je voda puna supstrata, cvjetajućih algi, postaju tamnozelena.

Kamere i kućišta

Napredovanjem tehnike snimanja klasičnim fotoaparatima i sve širom upotrebom digitalnih fotoaparata, povećala se i njihova uporaba u podvodnoj fotografiji. Fotoaparatu treba još dodati kućište i snimanje može početi. Kompleksniji SLR (refleksni) aparati omogućuju višu razinu snimanja, ali zahtijevaju i veća ulaganja u kućišta i bljeskalice. Bljeskalice s TTL funkcijom ostvaruju usklađenu vezu između fotoparata i bljeskalice. Gotovo svi aparati imaju mogućnost namještanja brzine snimanja i otvora zaslona, kao i stavljanja uporabe bljeskalice u taj odnos. Fotografi, ovisno o sklonosti i stilu snimanja, biraju davanje prednosti brzini snimanja ili otvoru zaslona. Uključivanjem automatike, pa sve do potpune automatike u korelaciji s bljeskalicama, otvaraju se neslućene mogućnosti. Prednost je digitalnih fotoaparata i u pregledu snimljenoga te mogućnosti ispravaka pogrešaka.

Upotreba svjetla: reflektori i bljeskalice

Da bi se nadoknadilo prirodno svjetlo i boje koje nestaju povećanjem dubine, potrebna je upotreba bljeskalica i(li) reflektora. Možda je pravilna upotreba svjetla u podvodnoj fotografiji najveći izazov koji dobar podvodni fotograf mora svladati. Zbog supstrata koji nalazimo i u najčišćem i u bistrome moru, kod snimanja bljeskalicom potrebno je poraditi na pozicioniranju bljeskalice(a). Ako snop svjetla bljeskalice osvijetli i vodeni stup između fotoaparata i objekta snimanja, „pokupit“ će sve čestice iz vode, pa će u prvome planu biti „snježna“ fotografija. To se možeizbjeći pravilnim rasporedom bljeskalice. No, kako većina „običnih“ digitalnih fotoaparata ima u sebi ugrađenu bljeskalicu, kod snimanja širih planova potrebno ju je isključiti. Kod makrofotografije, gdje je raspon između objekta i kamere malen, dobrodošla je i takva bljeskalica. Kod profesionalne upotrebe, radi izbjegavanja „kupljenja“ čestica iz mora, koriste se posebne „ruke“ kojima se bljeskalice razmiču od jedan do dva metra i postavljaju pod kutom od 45 stupnjeva. Borba između sunčeva svjetla i našega umjetnoga, sraz je koji se ne može izbjeći, osim kod snimanja noću. Ako je sunčevo svjetlo na dubini od 30 metara jače od umjetnoga svjetla, nećemo dobiti stvarne boje pod morem. Pravilno osvijetljen objekt snimanja pun je boja, djeluje prirodno, a ako je iza njega opet sve tamnoplavo ili zelenkasto, fotografija je odlično snimljena, jer nije moguće umjetnim svjetlom povratiti nedostajuće svjetlo pod vodom. Partner u ronjenju može pomoći osvjetljavanjem objekta snimanja vlastitom svjetiljkom, s tim da se preporučuje uporaba temperaturnoga spektra od 5500 K (Day light).

Tehnike snimanja

Kompozicija Dobar izbor objekta, raspored, izoštrenost, boje, prikaz radnje, pozadina, svjetlo, dubinska oštrina i sve to oku usklađeno kao poželjna estetika, izraz je koji definiramo kao dobru kompoziciju. Početak svega jest odrediti i koncentrirati se na objekt snimanja, postaviti ga u „korektan“ odnos. Tehnika snimanja uči se brže, ali brzo pozicioniranje i izbor subjekta u tom odnosu uči se puno sporije, pa se može reći da je to važan pokazatelj ima li netko više ili manje umjetničkoga dara za fotografiju.

 

Makrofotografija

Ulazak u svijet podvodne fotografije najbolje je započeti kroz makrofotografiju. Veliko iskustvo i smirenost može nam dati mogućnost prilaska životinjama, pogotovu ako nam je cilj snimiti neke njihove dijelove (oči, usta, peraje, portret manje ribice, kozicu veličine 2 cm ...). Kako je voda puno gušći medij od zraka, i nije moguće značajnije ići u “zum”, za dobru makrofotografiju ponekad je potrebno fizički se približiti ispod 10 cm od objekta snimanja.

 

Fotografija

Široki kut možda je na prvi pogled najlakši način podvodnoga snimanja, ali zbog teško nadoknadiva svjetla pod vodom, ulaska svjetla iz vrlo širokoga kuta koje može utjecati na ukupnu kvalitetu slike, potrebno je više znanja, iskustva i nadasve upornosti. Prednost širokoga kuta leži u mogućnosti većega približavanja velikim objektima snimanja (podmorski grebeni, brodovi, arheološka nalazišta, ronitelji i sl.) i na taj način smanjenja vodenoga stupa koji se nalazi između onoga što snimamo i fotoaparata. Što se više približimo objektu snimanja, rezultat će biti jasnija i oštrija slika te bolja zasićenost bojama.

Podvodna fotografija noću

Za noćno snimanje potrebna je umjetna rasvjeta. To su najčešće svjetiljke koje imaju različite izvore svjetla: halogene, HID i sve više u primjeni LED svjetla, što se koriste za osvjetljivanje podmorja, tj. pretraživanje, a upotrebom bljeskalica dobivamo dovoljno snažno i kvalitetno osvjetljenje objekta snimanja. Makrosnimanje najčešći je izbor podvodnih fotografa kod snimanja noću, pogotovu zato što su boje prirodnije, koncentracija na subjekt snimanja je snažnija, jer jedino ono što u „užem snopu“ osvijetlimo, to i vidimo. Ono što pod tim svjetlom ugledamo, možemo i snimati: koralje, račiće, kozice, lumbrake, zubace u snu, murine, ugore i ostale životinje koje su dostupne vrlo često samo noću.

Videosnimanje

Dobro predznanje o podvodnoj fotografiji značajno olakšava ulazak u svijet podvodnoga videosnimanja. Kadriranje, osvjetljavanje, otvor zaslona ... isti su elementi kao i u podvodnoj fotografiji. Potrebno je razviti vještinu snimanja ako je objekt u pokretu, a pri tom biti svjestan da se kreću i snimatelj i kamera. Kamera, podvodno kućište i svjetla (reflektori) oprema su koja čini komplet za videosnimanje. Onaj koji shvati važnost stabilne kamere, svladao je početnu grješku videosnimanja i time stječe dobre osnove da postane vrstan snimatelj u budućnosti. Tu grješku početnici najčešće ne vide i potrebna je pozitivna kritika prijatelja koji te uratke gledaju. U šali se kaže: ako vas tijekom pregledavanja materijala u prvih 5 minuta ne zaboli glava od „trčanja“ slike, mladi snimatelj je na dobrome putu. Dobar savjet je snimati početne kadrove iz stabilne pozicije, tj. držati se za kamen, spustiti se na dno, jer će se izbjeći dodatni nepotrebni pokreti kamere prouzročeni kretanjem ronitelja.



« natrag