Oprema za ronjenje

Želja čovjekova da ide pod vodu postojala je sigurno oduvijek, no trebalo je pronaći način disanja pod vodom. Od početnoga korištenje šuplje trske do današnje suvremene opreme za ronjenje, čovjek je imao samo jedan cilj: produžiti vrijeme boravaka i učiniti boravak što lagodnijim, bilo da se radi o lovu za hranom, otkrivanju nalazišta, popravku brodova, vojnih svrha ili samo o potrebi promatranja podmorskoga života.

U nastojanju da ostvari svoj cilj, čovjek je morao prijeći mukotrpan put, istražujući i otkrivajući nove tehnike i tehnologije ronjenja. Budući da se radi o okolišu za koju nije biološki predodređen, jasno je bilo da svoj cilj neće moći ostvariti bez pomagala i prikladne opreme. Šuplja trstika omogućavala je upoznavanje samo jednoga maloga dijela morskoga svijeta, no već taj mali pogled u drugi svijet čovjeku je bio dovoljan da shvati koja ga čuda i ljepote očekuju.

Čovjek je tražio prikladno rješenje, koristio zračne jastuke, izumio prva zvona maske u koje je dovodio zrak, ali do prvih rješenja za sigurno ronjenje došao je tek nakon što je znanstveno utvrdio kako tlak vode djeluje na čovjeka, te definirao zakone fizike. Ronjenje je tek počelo nalikovati ovom današnjemu negdje krajem šezdesetih i početkom proizvodnje autonom- nog ronilačkog aparata (Self-Containted Underwater Breathing Apparatus, skraćeno SCUBA)

Ovisno o tipu ronjenja, glavnu ronilačku opremu, bez koje se ne može zamisliti ugodno i sigurno ronjenje, čine: maska za ronjenje, peraje, odijelo, rukavice, kompenzator plovnosti, boce za ronjenje, instrumenti, nož, utezi, podvodna svjetiljka, čizme.

Maska za ronjenje pomagalo je bez kojega nema uživanja u razgledavanju pod morem. Što je potrebno znati pri izboru maske? Treba izabrati masku koja najbolje prianja licu i koja će što je više moguće spriječiti ulazak vode u zračni prostor. Postoje maske za ronjenje na dah i Scuba (autonomno) ronjenje. Razlika je u dimenziji i volumenu zračnoga prostora.

Postoje i fullface maske koje pokrivaju cijelo lice ronitelja i omogućavaju disanje i na nos, te ugradnju uređaja za komunikaciju između ronitelja i bazne stanice na površini. Uglavnom se koristi za profesionalno ronjenje.

Disalica je dio opreme koji služi roniteljima za disanje ispod površine vode. Iako se najčešće koristi pri ronjenju s maskom i perajama (snorkeling), ona je obvezatna oprema i bitni dio opreme svakoga ronitelja jer se njome ronitelj koristi prije i poslije zarona da ne bi trošio zrak iz boca, posebice je važna pri lošim vremenskim uvjetima na moru.

Ronilačko odijelo štiti tijelo ronitelja od ogrebotina, životinjskih uboda, no prvenstvena mu je uloga da spriječi gubitak topline roniteljeva tijela. Tijekom dužega boravka pod vodom i na većoj dubini ronitelji su izloženi niskim temperaturama, stoga za duže ronjenje ne treba ni pomišljati roniti bez odijela. Postoje dva tipa odijela za ronjenje: mokro i suho odijelo. Mokra odijela izrađuju se od neoprenskog materijala i tijesno prianjaju uz tijelo održavajući tjelesnu temperaturu ronitelja. Propušta malu količinu vode i zbog toga se zovu mokra odijela, no ta količina vode između kože i odijela vrlo se brzo zagrije i postaje toplinski izolator. Suha odijela potpuno sprječavaju ulaz vode. Na sebi imaju priključak za stlačeni zrak i mogu se napuhavati, te na taj način služiti i kao dodatni kompenzator plovnosti. Ispod suhoga odijela oblači se pododijelo koje je ključni čimbenik za osiguranje dobre termičke zaštite. Iako su suha odijela puno bolja toplinska zaštita od mokrih odijela, za njihovu uporabu potrebno je završiti poseban specijalistički tečaj kako bi ih se naučilo pravilno koristiti.

Regulatori – osobito važan dio opreme. Regulator za ronjenje sastoji se od prvoga i drugoga stupnja. Prvi stupanj ima zadatak reducirati tlak iz boce na 9 bara. Drugi stupanj se sam regulira na tlak okoline prilikom čega omogućava nesmetano disanje ronitelju. Ronilačku opremu važno je redovito održavati, a posebno njen najosjetljiviji dio – regulator. Kompenzator plovnosti ima namjenu smanjiti potrebu da ronilac radom peraja osigura plovnost. Kompenzator plovnosti sadrži zračni mjehur (vreću) čijim punjenjem i ispuštanjem ronitelji kompenziraju razliku u plovnosti. Spojen je na regulator, tako da je u svakom trenutku moguće napuhavanje. Opremljen je sustavom za ispuštanje zraka te sigurnosnim ventilima za prenapuhivanje. Uglavnom je u obliku prsluka na koji se pričvršćuju boce, regulator, alter- nativni spremnici za zrak, razni dodatci, a na nekima i utezi.

Boce za ronjenje služe za spremanje i transport zraka pod visokim tlakom. Boce punimo stlačenim zrakom putem posebnoga kompresora. Bocu treba redovito atestirati i davati na pregled. Trebaju se uvijek skladištiti uspravno s plinom za udisanje pod tlakom od 10 – 20 bara. Tako se smanjuje koncentracija kisika, što znači i korozija povezana s kisikom.

Ronitelji nose utege kako bi se savladao uzgon koji stvara druga oprema koju oni koriste (odijelo i boce). Uglavnom je to niz olovnih ploča na pojasu koji se kopča oko struka ili inačica s pojasom sa spremnicima u koje se stavljaju utezi u obliku vrećica punjenih olovnim kuglicama. Remen se kopča kopčom koja omogućava brzo otkopčavanje i skidanje remena u slučaju opasnosti.

Možda bi se nekom činilo da nož i nije tako važan dio opreme, ali on ima vrlo važnu ulogu za sigurnost ronitelja. Njegova namjena nije samoobrana od nemani, već da bi se ronilac mogao osloboditi mreže i ribarskih konopa, ako se zapetlja u njih. Nož je odlično sredstvo i za komunikaciju pod vodom između ronitelja davanjem zvučnih signala kucanjem nožem o tvrdi predmet, primjerice bocu. Ronitelji ga postavljaju na opremu i na sebe na razne načine i razna mjesta, no najpogodnije mjesto za nošenje noža unutrašnja je strana potkoljenice što ga čini lako dostupnim, ali i najmanje vjerojatnim da zapne za nešto.

Današnja ronilačka oprema omogućava vrlo visoku sigurnost za ronjenje i čini ronjenje lakim, ali nikada se ne smije zaboraviti da se ipak radi o stranome okolišu za čovjeka i da moramo prihvatiti određena pravila ponašanja.