Ronjenje s invalidima

Ronjenje je u svojim korijenima bilo vezano ponajprije za prehranu i traženje načina podvodnog ribolova i skupljanja plodova mora te za vojne potrebe. Tek nakon Drugoga svjetskoga rata i velikoga broja demobiliziranih vojnih ronitelja i diverzanata, ali i napretkom ronilačke opreme, ronjenje se počelo širiti u područje sporta i rekreacije. Idućih desetljeća doživljava svoj procvat u rekreacijskom smislu i sve se više ljudi bavi ronjenjem.

Dok je u tim početcima bilo jako bitno da su kandidati potpuno fizički zdravi i u izvrsnoj snazi i kondiciji jer je i oprema bila teška i nije bilo jednostavno roniti, danas je situacija potpuno drugačija. Napretkom ronilačke opreme i tehnike, ronjenje je postalo dostupno i fizički manje spremnim ljudima, a među njima i ljudima s određenim tjelesnim oštećenjima. Danas možemo vidjeti osobe s povrjedom kralježnice (paraplegičare, tetraplegičare...), osobe bez nekog ekstremiteta i slično kako prakticiraju ronjenje kao svoju rekreativnu aktivnost isto kao i svi ostali.

Napretkom tehnike i opreme trebalo je modificirati i programe ronilačke obuke i prilagoditi je osobama s invaliditetom. Osobe i organizacije koje su prve kretale na ovo područje imale su velikih problema u glavama „konzervativnih“ ronitelja i instruktora koji su ostali u ronjenju od prije 30 – 40 godina i koji nisu htjeli prihvatiti promjene i omogućiti ronjenje i osobama s invaliditetom. Danas u svijetu postoji nekoliko ronilačkih federacija koje se bave isključivo standardima i obukom osoba s invaliditetom. Posebno treba istaknuti HSA (Handiccaped scuba association) i IAHD (International association for handiccaped divers).

Ogranak IAHD-a, međunarodna asocijacija pod nazivom IAHD Adriatic koja okuplja ronitelje s područja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine pionir je na ovom području, ali i među pionirima u ronjenju osoba s invaliditetom u svijetu po iskustvu i istraživanjima koja provode.

Zahvaljujući IAHD Adriaticu, Hrvatska spada u mali broj naprednih zemalja u kojima osobe s invaliditetom imaju mogućnost na jednostavan i za njih besplatan način naučiti roniti i kasnije se aktivno baviti ovom lijepom aktivnošću. Duž Jadrana određeni broj ronilačkih centara napravio je pristup invalidskim kolicima i omogućio da i osobe s invaliditetom mogu bez većih problema doći u ronilački centar s valjanim certifikatom te zaroniti u pratnji voditelja ili instruktora. Sigurno je da će takvih ronilačkih centara uskoro biti sve više i više jer svaka osoba, ukoliko zadovoljava zdravstvene kriterije, bez obzira na tjelesno oštećenje treba imati pravo i mogućnost prakticirati ronilačke aktivnosti.



« natrag