Ronjenje za djecu

Gotovo sve ronilačke škole imaju posebne programe školovanja za ronjenje djece. Najniža dobna granica, uobičajena, osam je godina, mada su iskustva pokazala da je to ipak malo prerano zbog nedovoljne razvijenosti tijela, ali i psihe. Razumnija je granica od 10 godina na više, što ovisi o programu školovanja, ali i ono najvažnije – o odluci roditelja. Programi poput CMAS „Dolphin divera“, „Scuba rangera“ u SSI ili Bub- ble makers“ u PADI sve su više rašireni po ronilačkim klubovima i centrima diljem svijeta.

Vrijednost je ovakvih programa u razvijanju aktivnosti i odgovornosti kod djece koja imaju priliku naučiti nešto što se još uvijek smatra teškom i složenom aktivnošću. Nakon savladavanja prilagođenog programa, djeca stječu samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti i imaju prilike istraživati svijet podmorja kao i odrasli (najčešće se njihovi roditelji bave ronjenjem). Prilikom odabira ronilačkog centra ili kluba dobro je obratiti pozornost na podatak bavi li se taj centar ili klub ronjenjem djece i ima li još djece koja tamo rone. Vaše će se dijete puno lakše snaći u novim uvjetima i prihvatiti novu aktivnosti ako bude imalo društvo svoje dobi s kojim će se moći družiti i uspoređivati znanja i vještine. Dobro je da se na tečaj upišu već otprije poznata djeca koja dijele poznanstvo ili prijateljstvo jer će zajedno puno lakše i motiviranije savladavati program ronilačkoga tečaja. Svakako treba paziti da vaša djeca ne rone u ronilačkim centrima koji nemaju:

1. posebno educirane voditelje i instruktore za rad s djecom (svi dobro znamo da djeca nisu „umanjeni ljudi“ već im treba poseban pristup koji se uči i prakticira)

2. dječju ronilačku opremu (isto tako nema uživanja u ronjenju ako nam ronilačka oprema ne pristaje dobro, a to sigurno nije slučaj kad djetetu obučemo male brojeve odrasle ronilačke opreme).

Bez obzira na standarde i dopuštenja, ipak je odluka o ronjenju djece najviše u rukama roditelja.