Opasne vrste

Jadransko more neće vas dočekati posebnim upozorenjima o opasnim vrstama. Nema tu vrsta koje su opasne po život, a najgore što se može dogoditi jest neugodnost koja se može izbjeći poznavanjem opasnih vrsta i opreznim ronjenjem.

Vrste koje stalno obitavaju u Jadranu i za koje treba stanovito predznanje i oprez ionako ne napadaju prve. Njihova agresivnost proizlazi iz ugroženosti. Jedna takva je murina. Ronitelji je susreću dok tek neznatno viri iz rupe. Kako joj ona predstavlja sigurnost, neće bježati već braniti se, i to vrlo agresivno. Ima opasan ugriz koji je vrlo bolan i sporo zacjeljuje.

Murina ima još skriveni otrov u vlastitoj krvi. S njim možete doći u dodir samo konzumacijom. Taj je otrov je termolabilan, raspada se na velikim temperaturama pečenja ili kuhanja i postaje bezopasan. I ugori primjerice imaju otrovnu krv, ali nisu opasni ako se ne provociraju.

Murina (Muraena helena)

Ostale ribe koje često možemo susresti u zaronima otrove nose u vanjskim dijelovima tijela. Najčešće su to bodlje koje imaju uzdužni žlijeb na čijem se dnu nalazi žlijezda s otrovom. Najpoznatije su škarpine i škrpuni kojih ima više vrsta. ali su svi slični i lako prepoznatljivi. Te morske ljepotice često mirno leže u zasjedi vjerujući u snagu svoga otrova u leđnoj, prsnoj i analnoj peraji.

Škrpina (Scorpaena scrofa)

Na pješčanom ili muljevitom dnu vreba bežmek koji ima otrovne bodlje na bokovima iznad prsnih peraja. Ubodi ovih riba bolni su i neugodni i prestaju nakon nekoliko sati.

Bežmek (Uranoscopus scaber)

Među najotrovnije ribe ubrajaju se pauci, koji imaju bodlje u prvoj leđnoj peraji i na škržnim poklopcima. Najmanji među njima, pauk žutac ima najjači otrov.

Pauk mrkulj (Trachinus radiatus)

Važno je napomenuti da od„otrovnih“ riba najčešće stradavaju ribari nepažljivim rukovanjem. Čak i uginule ribe mogu biti problem jer otrov ostaje u bodljama.

Iako se rijetko susreću u zaronima, ovdje treba navesti i šibe i golubove koji imaju znatno slabije otrove, ali zato znatno veće bodlje koje mogu nanijeti veću štetu od otrova. I kao mala zanimljivost: srodnica prethodne dvije je drhtulja. Ona može pecnuti strujom, što prije izaziva neugodno iznenađenje nego pravi problem.

Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata)

Osim riba postoje i druge skupine morskih bića koja mogu izazvati neugodu u bliskom kontaktu. Svakako su u tome najpoznatije meduze. Većina njih nije opasna, a najviše problema stvara morska mjesečina koja se periodično javlja u velikom broju pa je u tim godinama i broj opečenih veći.

Morska mjesečina (Pelagia noctiluca)

Meduze pripadaju skupini žarnjaka, prastaroj morskoj obitelji koja ima još vrsta čije peckanje može biti za čovjeka najviše neugodno. Jedna od njih je obična, smeđa vlasulja, česta u plićacima.

Opnena voskovica (Cerianthus membranaceus)

Meduze su slobodnoplivajući organizmi, loši plivači, koje jače struje nose bez problema, a vlasulje su organizmi koji su učvršćeni za dno.

Aurelia aurita

Pa kao što ovdje ne bi trebalo posebno navoditi kao opasne vrste one koje imaju bodlje, poput ježinaca, tako i vrste koje oplemenjuju podmorske litice, pješčana dna ili otvoreno more nisu prijetnja, osim ako ih mi sami ne uznemirujemo ili dodirujemo.

Pjegavi ježinac (Sphaerechinus granularis)



« natrag