O Hrvatskom podmorju

Jadransko je more malo zatvoreno more, ali ipak iznenađujuće veliko da se u njemu skrivaju neke od najljepših svjetskih ronilačkih lokacija u kojima je život bogat i raznovrstan. Oblici života hrvatskoga podmorja dio su evolucijskoga naslijeđa iz daleke pretpovijesti svjetskoga mora. Izvrstan primjer za to jesu više od 500 milijuna godina stare sredozemne dlakavice, ili pak meduze, evolucijski morski pioniri koji i danas prosperiraju.

Kosmati samac (dardanus calidus)Dio života je pak logičan nastavak evolucije u podijeljenim morima, manjim morskim oazama kao što je Sredozemno more. Tu su nastajale vrste koje su stvorene u Sredozemlju, a poslije se raširile svugdje. Jadransko more malo je zatvoreno more pa je kao mali evolucijski bazen posebnosti razvijalo i svoj posebni život i vrste. Ali, kako najjednostavnije podijeliti život u Jadranskome moru da bude korisno za ronitelje? Možda ga je najlakše podijeliti po obilježjima podmorskoga i nadmorskoga reljefa, tipa dna, jačine struja i drugih neznanstvenih podjela, a kojima se služimo kada želimo opisati ronilačku lokaciju. A kako ćemo vidjeti oblik staništa, bitno utječe na popis vrsta koje možemo naći. Ronjenje počinje u plićacima duž obale. 

Razvedenost obale pred kojom je 1246 otoka, otočića, hridi i grebena može vam dati sliku zarona i život koji možete očekivati. To je život potopljenih kamenih litica, ka- menih brakova, i ti su zaroni najzanimljiviji. U plićim uvalama i obalama na kojima more neumorno valja i mrvi kamen zaron će u prvih par metara započeti na šljunkovitu dnu, na prvi pogled beživotnom, ali koji krije brojne neobične vrste. Pješčanih obala nema puno, ali se u njima kriju neobične vrste. Idemo do dna gdje susrećemo razne sedimente, pijesak, mulj i različite vrste koje zavise od dubine na kojoj ronimo. Ono što je posebnost kraškoga reljefa hrvatske obale jest veliki broj špilja, jama, rupa. U podmorju ih nema ništa manje nego u nadmorju, a kako je more surovije, često izgleda da su ta mjesta vječne tame nenastanjena, no upravu tu su neke od najzanimljivijih jadranskih vrsta. Znanost o životu u moru dijeli morska staništa na područja otvorene morske vode (pelagijal) i područje morskog dna (bentos).

Veliki ježinac (echinus acutus)Jasno da maštu najviše raspaljuju vrste otvorenoga mora, od najvećih tuna, sabljarki, pa do jata sitne plave ribe bez kojih je život u moru i uz njega nezamisliv. Život bentosa za ronjenje je zanimljiviji i bogatiji posebice onaj dio koji se zove litoral jer se prostire do dubine 200 metara. A taj dio opet dijelimo na zonu prskanja valova (supralitoral), zonu plime i oseke (mediolitoral), zonu fotofilnih algi i morskih cvjetnica (infralitoral) te zonu u kojoj osim crvenih algi više nema ostalih fotofilnih algi (cirkalitoral) u kojoj je sunce preslabo za život biljaka i algi. Osunčani plićaci infralitorala Autonomno ronjenje za veliku većinu ronitelja odvija se u ovoj zoni – zoni infralitorala.

Hobotnica (octopus vulgaris)

Zaroni počinju među suncem osunčanim algama, a upravo do desetak metara dubine mogu biti najmanje zahtjevni ali često pruže najraznolikiji život. Sunce je tu još uvijek jako i osigurava život raznim algama, biljkama, organizmima koji iz nežive stvaraju živu hranu i prve su u hranidbenom lancu. Nisu svi plićaci jednako plodni. Šljunkoviti plićaci izloženi stalnim strujama i valovima stalno pomiču dno što onemogućava vezivanje algi i biljaka za dno. A to znači da ima i znatno manje rakova, riba, žarnjaka, bodljikaša ... Ipak, tu će se naći najveći među svim glavočima – glavoč pločar, razni rakovi samci, pužići s tvrdim kućicama i najneobičnije ribice priljepčići.

Kanjac (serranus cabrilla)

Pjeskoviti plićaci prepuni su života koji se skriva čak do metra duboko u pijesku. Razni ježinci, zvjezdače, školjkaši, zakopavaju se ovdje. Zbog sitnih čestica more je manje prozirno, ali pijesak tu i tamo dopusti da se ukorijeni malo sviline, da iznikne koja alga roda Sargassum, a negdje se razviju u prave livade najvažnije biljke podmorja – posidonije. Ronjenje u tim uvjetima zahtijeva eleganciju i gracioznost pokreta jer previše mahanja perajama podignut će oblake pijeska koji smanjuju vidljivost, ali zato u noćnim zaronima privlače razne ribice koje se hrane u pijesku. Trlje, ovčice, arbuni rado će vas pratiti da bi vidjeli hoćete li nešto ot- kriti perajama, a najneobičnija je ribica huj bijelac. Pješčana dna carstva su riba koje se zakopavaju poput raznih listova, ali i riba koje iz zasjede vrebaju poput bežmeka i znatno otrovnijega pauka. U pješčanim plićacima more filtrira i najveći jadranski školjkaš: do metar visoka periska. Taj sredozemni endem zaštićena je vrsta. Morske livade najljepši su i najvažniji ekosustavi Jadrana. Čini ga još jedna biljka koja raste samo u Sredozemlju – posidonija. U livadama te morske cvjetnice živi čak 20% vrsta, a u njima se životinje razmnožavaju, odrastaju, sklan- jaju. Njeno korijenje veže pjeskovito dno i sprječava eroziju. Najzastupljeniji i najljepši zaroni pripadaju kamenim licima otoka i obale koji se u ekstremnim slučajevima okomito spuštaju i preko 100 metara u dubinu. Tu nalazimo životinjski svijet koji u dubljim slojevima vode najviše ovisi o morskim strujama. Strujama koje donose sitne čestice hrane za bezbrojne filtratore mora. Prve životinje, najprimitivnije, jesu spužve, zapravo su to kolonije sitnih jedinki koje žive od onoga što im more donese. Oblik im je nepravilan, često izgledaju poput kamena ili dimnjaka, neke su poput slonova uha. Biti životinja koja cijeli aktivni život provede kao biljka na jednom mjestu nije neobično u podmorju. U takve svakako ubrajamo žarnjake, a njihovi su najljepši predstavnici razne gorgonije i kameni koralji. Najljepši prizor u podmorju. Tu nalazimo murine, ugore, škarpine. Nezamislive boje i oblike.

Podmorski plesŠpilje

Siromašne životom, ali izazovne za ronitelje. Mnoge skrivaju tragove stalaktita, stalagmita iz ledenoga doba kada su bile na suhom. Zbog nedostatka sunca i manjka struja život je u njima siromašniji. Na sedimentnom dnu najčešće nalazimo vlasulju opnenu voskovicu i maloga glavoča leoparda. Ulazi i otvori špilja, zasjenjeni svodovi, prekriveni su žarnjacima žuta čaška.



« natrag